Okupano suncem i utonulo u proljetno zelenilo dražesno mjesto Volketswil u Kantonu Zürich budilo se na Duhovski ponedjeljak, 25. svibnja 2026. godine iščekujući već dobro znane goste – ministrante i članove misijskih zborova s njihovim roditeljima, braćom i sestrama, svećenicima i misijskim suradnicima iz svih dijelova Švicarske. Bijaše ovo 22. Cromin – četvrti zaredom u ovom mjestu. Već od ranog jutra sa svih se strana slijevala rijeka djece u majicama živopisnih boja i obilježjima misijskih zajednica iz kojih dolaze. Na njihovim su usnama blistali osmijesi, a u očima se nazirala iskra nestrpljivog iščekivanja. Ljubazni domaćini – članovi Hrvatske katoličke misije Zürich, potpomognuti dobrovoljcima iz St. Gallena, Aargaua i Berna dočekali su ih s prigodnim pecivom i napitkom.

Bogat duhovno-rekreacijski program počeo je euharistijskim slavljem koje je, uz devetoricu svećenika, predslavio fra Stanko Ćosić, voditelj Hrvatske katoličke misije Basel. U dupko punoj sportskoj dvorani Gries, pozdravne je riječi uputio fra Antonio Šakota, kooordinator hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Dvoranom su nakon toga odjekivali glasovi iz dječjih usta dok su zdušno i skladno pjevali, navješćivali Božju riječ i upućivali Bogu molitve za mir, ljubav i radost, te blagoslov za sve okupljene, ali i za čitav svijet - posebno za djecu koja imaju teško djetinjstvo. Fra Stanko ih je u prigodnoj homiliji pozvao da uvijek ostanu djeca tj. da sve u životu rade srcem - od molitve, preko učenja, pjevanja, do igre. Djeca su ga očito razumjela i poslušala što se vrlo dobro vidjelo na nastupu zborova koji je uslijedio po završetku misnog slavlja.

Uz prigodne koreografije s po dvije pjesme je nastupilo osam misijskih zborova poredani abecednim redom: “Glasnici mira” pod ravnanjem s. Terezine Paluca iz Aargaua; “Anđelčići mira i dobra” koje vodi Dominik Blažun iz Berna; “Zvjezdice Kraljice mira” sa svojom voditeljicom Antonijom Bočkaj iz Frauenfelda; “Ruah Kids” koje uvježbava Filip Šarić Iz Graubündena; “Trubaduri svetog Franje” i nova voditeljica s. Marina Ivanković iz Luzerna; “Sveti Tarzicije” uz tamburaški orkestar i Jelena Kučak-Vujnović iz St. Gallena; “Raspjevani anđeli” na čelu sa s. Anđelom Pervan iz Zuga, te domaćini - članovi zbora “Svetog Ante” i voditeljica Petra Hrvačić iz Züricha. Zborove je predstavio i cijelim nastupom koordinirao fra Miljenko – Mika Stojić. I ovog se puta pokazalo da je najljepša, a Bogu zasigurno i najdraža molitva ona koja se upućuje kroz pjesmu, a posebno kada to čine djeca. Lišeni strogog natjecateljskog karaktera, maleni su pokazali da su svi najbolji. Aplauz prisutnih jasno je to i pokazao. Kao sjećanje na ovaj susret i uspješan nastup voditeljicama i voditeljima zborova prigodne je plakete i darove uručio fra Iko Skoko, misionar u Zürichu.

Gotovo dvije tisuće prisutnih u rekordnom je vremenu posluženo specijalitetima s grila, pićem i slasticama, a onda su uslijedila toliko iščekivana sportska natjecanja koja su trčanjem i skakanjem u vreći otvorili oni najmanji – mini dečki i curice. Dok su djeca trčala, skakala, padala, dizala se i opet nastavljala jačim ritmom, roditelji i prisutni su ih bodrili uzvikujući “hop, hop…” Kad rezultat nije u prvom planu, onda sport pokaže svoju najljepšu stranu. I oni koji nisu stigli među prvima svejedno su se osjećali kao pobjednici jer su dobili gromoglasan aplauz prisutnih. Ovi mali natjecatelji su nam pokazali da prvi cilj sporta nije rezultat, nego zabava uz puno smijeha i sklapanja novih poznanstava i prijateljstava.

U tom se duhu nastavilo i u “najozbiljnijoj”, onoj kraljevskoj disciplini – nogometu, jer je curica iz St. Gallena mogla zaigrati za Luzern, a dečko iz Berna za Aargau. Najvažnije je očito bilo razumjeti se i prihvatiti jedni druge. Zar i na Prve Duhove svi nisu govorili istim jezikom!? Raspoređeni u tri dobne skupine nastupile su 54 ekipe curica i dečki. Zahvaljujući taktici i tjelesnoj pripremi trenera i trenerica, djeca su pokazala zavidne nogometne vještine. Suci su pravdu dijelili na najvišoj razini, očito u dobroj kondiciji nadajući se možda u zadnji tren upasti na listu djelitelja pravde za predstojeće svjetsko prvenstvo. Publika je zdušno i korektno navijala. Za organizatore je najvažnije da nije bilo pirotehnike, kako ne bi uslijedile dodatne kazne. Valja svakako istaknuti korektan odnos među natjecateljima koji su po završetku utakmice jedni drugima čestitali bez obzira na rezultat. Neki su to istina učinili sa suzom u oku, ali korektnost iznad svega. Ovim su činom pokazali primjer odraslima kako se nositi s porazom i koji je smisao ovakvih susreta.

Već u sumrak po završetku svih natjecanja onim najuspješnijima su podjeljeni pokali. Ni umor, ni velika vrućina nisu utjecali na dobro raspoloženje djece. O tome svjedoči i mala Julija. Iako je tata odavno htio kući, ona je bila uporna ostati do kraja. Najljepša slika Cromina i jesu djeca koja s osmjehom i medaljom oko vrata odlaze svojim kućama. A što je tek u njihovim malim glavama i dušama, ni naslutiti ne možemo!? Iščekivanje i pripreme za 23. Cromin već su počeli. Radujemo se...

Iz naše je misije sudjelovalo 70-tak djece i nekoliko mladih. Nastupili su s dvije pjesme: „Ti si moje sve“, autora fra Branka Brnasa i „Posadi zrno dobrote“, autora don Dragana Filipovića. U nogometu su nastupili sa šest ekipa. Pokale su osvojili: mini curice (2. mjesto), a mlađe curice i mini dečki (1. mjesto).