U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
P. Bog Otac, izvor života i darivatelj istinskoga mira, daje nam da u zajedništvu obitelji, po snazi Duha Svetoga, u Kristu koji je postao našim bratom, možemo biti u ljubavi združeni sa svima koji trpe i koji su pogođeni kušnjama bolesti.
S. Blagoslovljen Bog u vijeke.
KRIŽNI PUT
Isuse, stojim pred tobom započinjući razmatrati križni put. Pomozi mi ne pobjeći u mislima, nego se usredotočiti na ono što si za naše spasenje učinio. Unesi me u tajnu svoje ljubavi koju si nam darovao upravo na ovim postajama kojima ususret hrlimo. Pogledaj, Isuse, sada u moje srce. U njemu je i zavist i oholost; i škrtost i bludnost; i hladnoća i prljavština. Očisti, zaliječi, zacijeli, oslobodi! Pomozi nam ostati ti vjerni na križnom putu naše svagdašnjice oprećenom virusnom pandemijom. Daj nam milost s tobom proći kroz trenutke patnje i smrti da bismo s tobom doživjeli i slavu uskrsnuća. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Prva postaja - Isusa osuđuju na smrt
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, pred Pilatom kojeg masa pritišće i on popušta. Osuđuje te, iako zna da si nevin. I još pere ruke od tebe. Iskustvo nam kaže da se skriven u masi čovjek najčešće odriče vlastite osobnosti. Glas mase, glas je mnogih anonimaca. Zaražen mentalitetom mase Pilat je, prije nego je izdao tebe, izdao samoga sebe. Daj nam snage, Isuse, da se pred važnim životnim odlukama uvijek sjetimo ovog prizora s tvog križnog puta. Daj da, za razliku od mase, znamo podići glas za pravdu i istinu - za nevinog, odbačenog i krivo osuđenog.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Druga postaja - Isus prima na se križ
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, trnjem okrunjenog dok ti na leđa stavljaju teški križ. Primio si ga onako kao što primaš svakoga od nas - s ljubavlju. Koliko puta se pobunim kad mi na leđa stavljaju bilo kakav teret ili obavezu! U školi, na fakultetu, u obitelji, na poslu… Ti u križu nisi gledao sramotu, nego mene i svakoga od nas, želeći nas po križu osposobiti za važne i vrijedne stvari. Daj mi milost, Isuse, da ubuduće u križevima i obavezama gledam prigodu kako se tebi približiti. Vodi me i budi sa mnom na svakoj postaji mog životnog križnog puta.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Treća postaja - Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako patiš pod težinom križa i kako pod njim padaš. Mnogo ih je oko tebe, ali nikog da ti pomogne. Što više oni ti se rugaju. Rugaju se Bogu na koljenima. A ti upravo u padu i na koljenima pokazuješ svoje pravo lice. Koliko puta i ja svoju vjeru zamišljam kao hod bez pada. Neka zato na ovoj postaji, Isuse, nestanu sve krive slike koje imam o tebi. Nauči me u padu i na koljenima upoznam tebe, kako bih spoznao samog sebe. I hvala ti što nas učiš da je nakon svakog pada moguće ustati. Pomozi nam i iz ove pandemije ustati.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Četvta postaja - Isus susreće svoju svetu Majku
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako susrećeš svoju Majku. Onu koja je budno pazila na svaki tvoj korak. Od onog prvog kad si prohodao, do ovog posljednjeg koji te vodi u smrt. Majka je uvijek uz tebe. I naše majke su uvijek uz nas. Prate nas u vrtić, školu, crkvu… S nama su na svakoj postaji našeg života, u našim uspjesima i neuspjesima. Nikad od nas ne odustaju. Isuse, tvoja te majka prati u smrt, ali ne gubi nadu jer zna da to ne može biti kraj. Draga Gospe, prati naše životne korake, a u našem svagdašnjem životu budi uzor ljubavi i strpljivosti nama i našim bližnjima.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Peta postaja - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, posve iscrpljenog od težine križa. No, ono što te još više iscrpljuje i boli je samoća. Nitko se više ne sjeća tvojih čudesa. Gdje su sada tisuće koje si tješio, liječio, čudesno hranio? Nema ni onih najbližih - Juda te izdao, Petar zatajio, ostali se razbježali. Odnekud se pojavljuje neki stranac, Šimun iz Cirene i pomaže ti. Koliko puta mi se dogodilo isto. Kad mi je bila potrebna pomoć nije bilo prijatelja, ali mi je pomogao netko na koga nisam računao. Isuse, daj mi oči da mogu prepoznati i zahvaljivati na svim iznenađenjima koja mi pripremaš.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Šesta postaja - Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, gotovo neprepoznatljivog koliko ti je lice bilo iznakaženo. I vidim jednu ženu, Veroniku, koja iskače iz mase i svojim rupcem briše tvoje krvavo lice. Samo jednim djelom milosrđa zaslužila je raj! Današnje društvo nam kao uzore stavlja “estetski savršena”, ali umjetna, hladna, površna i bezlična lica. Lica iza kojih su nesretne i nezadovoljne osobnosti. Daj nam, Isuse, poput Veronike iskazivati poštovanje našem i tuđom licu. Ispuni nas takvom ljubavlju da u nesavršenostima lica koje susrećemo znadnemo prepoznati tvoje lice.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Sedma postaja - Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako još jednom padaš. Opet mi pokazuješ da si bio pravi čovjek. Pao si i ustao. Ali tvoje ustajanje nije bilo ponosito, nego u poniznosti i ljubavi. Današnje nas društvo potiče da otkrivamo samo svoje dobre strane. Sramotno je danas pasti, jer samo slabići padaju. Oni pak koji uspiju ustati, nerijetko svojim ohološću i grubošću žele kazati da je to bila samo prolazna stanica. Isuse, daruj nam duha skromnosti. Daj nam u padovima prepoznati našu ljudsku ograničenost, ali i poticaj iz svakog pada ustajati – u poniznosti i ljubavi.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Osma postaja - Isus tješi jeruzalemske žene
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te i slušam, Isuse, dok govoriš uplakanim jeruzalemskim ženama: „Ne plačite nada mnom, nego nad sobom i djecom svojom“. Današnji svijet ne poznaje ovakve riječi. Danas se govore licemjerne riječi. Danas se laska i kaže ono što drugi voli čuti. Zato su nerijetko naše riječi danas prazne. Daruj nam, Isuse, duha odvažnosti. Otvori uši našeg srca za tvoj govor, za tvoje riječi koje liječe i pozivaju na obraćenje. I daj da svaka naša riječ bude izgovorena iz srca i duše, da svojim riječima oplemenjujemo, tješimo i izgrađujemo.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Deveta postaja -Isus pada treći put pod križem
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako padaš treći put pod križem. Ovaj treći pad se čini najteži. Snage su na izmaku. Ostalo je još samo malo prostora za nadu. Jesi li Ti stvarno Onaj kojeg je narod očekivao? Vjerojatno mnogi nisu očekivali, ali Ti i ovaj put ustaješ. Svojim ustajanjem utiskuješ mi u dušu snagu da mogu i onda kada to više nitko ne očekuje. To je ljubav! Ići do kraja i kada su snage na izmaku. Isuse, jednom si i sam rekao: „Ljudima je nemoguće, ali Bogu je sve moguće“! Hvala ti što nas i na ovoj postaji ispunjavaš vjerom da će sve ovo ružno proći. Budi uz nas !
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Deseta postaja -Isusa svlače i daju mu žuč da pije
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako dosad još nisam. Vidim te golog i ljude oko tebe koji za tvoju odjeću bacaju kocku. Htjeli su uzeti i tvoju intimu, tvoje dostojanstvo. Ali ima nešto što zaborave. Tvoje dostojanstvo ne leži na površini nego ispod kože. Našu intimu i dostojanstvo nam mogu izrugivati, ali nikad uništiti. Ti si to znao i sada pokazuješ meni. I mene danas svijet želi skinuti i naslađivati se. Zato te sada molim za svoju intimu: „Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni“. Čuvaj, Isuse, moje tijelo, moje dostojanstvo, moju intimu, moju čistoću.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Jedanaesta postaja - Isusa pribijaju na križ
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim, Isuse, kako te pribijaju na križ. Na križu si ne zbog krivice, nego zbog uvjerenja. Iako te pravednog razapinju, ti ne sudiš niti mrziš, nego praštaš. Što više moliš: „Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!“ Kako je danas teško oprostiti? Zbog jedne riječi nađemo se toliko uvrijeđeni da bismo i pobunu dizali. Pomozi nam, Isuse, stati danas pred tvoj križ i pogledati se kao u zrcalu? Daj nam razapeti sve ono što nas rasčovječuje i udaljava i od tebe i od ljudi. Daj nam u tvojoj istini graditi nove odnose prema tebi i drugima.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Dvanaesta postaja -Isus umire raspet na križu
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse, kako umireš. Ali ja bih radije okrenuo lice. Gledao bih te još jednom kako oduševljeno govoriš ljudima, kako ozdravljaš bolesne, kako hodaš ovom zemljom čineći samo dobro. Teško mi je gledati bol, patnju, smrt. I u svagdašnjici života bježim od tih slika. Bježim u svoj svijet virtualne ljepote i virtualne ljubavi. A Ti si do kraja realističan. Tvoja ljubav nije apstraktna, nego i u najtežim trenucima na križu širiš ruke, da zagrliš mene i čitavo čovječanstvo. Isuse, i dok umireš ti nas grliš. Budi uz one koji od ove pošasti umiru. Pomozi i nama u patnjama i umiranju ostati uz tebe.
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Trinaesta postaja -Isusa skidaju s križa
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Vidim te, Isuse. Više nisi na križu. Sada si ondje odakle si i došao - u Majčinom krilu. Patnja je prošla. Sada je čas milosti. Na tvom tijelu ostao je vidljiv trag svega što si učinio. Taj trag vide oni koji su ostali blizu, poput tvoje Majke. Vidljivo je naime samo ono što nadilazi smrt. A to je ljubav. Mrtvo tijelo u naručju majke – slika koja i danas potresa svijet. Molimo te, Isuse, za sve mlade koji poput tebe prerano završavaju ovaj zemaljski život. Gospo žalosna, bdij nad svima nama – bdij nad svom djecom svojom! Primi nas jednom u svoje majčinsko krilo!
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
Četrnaesta postaja - Isusa polažu u grob
Klanjamo se tebi, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Sada te više ne vidim, Isuse. Položen si u grob. Tama je nastala na zemlji. Ali ti si i tada nekome donio svjetlo. Otišao si onima koji su živjeli i usnuli prije tebe. Otišao si Adamu i svoj djeci njegovoj. Na ovoj te postaji posebno molim za naše pokojne. Olakšaj patnje dušama u čistilištu. Pogledaj na naše najmilije. Svojim ih milosrđem okupaj i podigni. Isuse, na ovoj postaji te molim i za svoj smrtni trenutak. Ti znaš kada će to biti. A ja te molim, neka moja smrt bude blažena. Neka bude u zajedništvu s tobom i tvojom Majkom!
Molitva
Spomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa; spomeni se vazmenog otastva, što ga je Krist, Sin tvoj započeo, kad je za nas prolio krv: štiti nas uvijek i posvećuj. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
SLUŽBA RIJEČI
Prvo čitanje
Čitanje Knjige proroka Izaije
Gle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu: »Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?« Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim. Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo. Poput stada svi smo mi lutali, svatko je svojim okrenuo putem. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori. Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori. Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen. Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bî s bogatima, premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše. Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sâm se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! – svi ponavljaju
Tebi se, Gospodine, utječem,
o da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Dušmanima svojim ruglo postadoh,
susjedima podsmijeh,
a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh ko razbijena posuda.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Gospodina uzdate!
Drugo čitanje
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu
U ono vrijeme: Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.« Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.« Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!« Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«
Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli: »Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.« I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli. «Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
Riječ Gospodnja.
Molitva svetom križu
O, sveti Križu, na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti vječnost! Amen.
Molitva pod križem
Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju i tako je pretvorio u patnju izbavljenja. Hvala Ti za križ, hvala Ti za rane, i za tri sata smrtne agonije. Hvala Ti za tvoju riječ na križu kojom si nam Mariju dao za Majku: »Evo ti majke» Hvala ti i za tvoju riječ na križu kojom nam pokazuješ što je praštanje:
«OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ i podastiremo ti sve naše patnje, patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu. Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi. Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem moli sada s nama i za nas: Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi ove pandemijske nevolje i utjecaja svakog drugog zla. Uz pomoć križa, znaka pobjede, neka Svemogući Bog oslobodi sve one koji pate pod utjecajem zla. Pomoću tog svetog križa neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti, milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Blagoslov
Neka nas ovim znakom križa, blagoslovi i zaštiti,
Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.
Ostanimo u miru!
Bogu hvala!
Nad članovima obitelji i prostorijama načinite znak križa. Ako je zgodno poljubite obiteljski križ.
Šaljite nam fotogafije vaše obitelji okupljene oko „obiteljskog oltara“.
Priredio: Fra Branko Radoš, ofm