40. Molitveni dan - Nedjelja, 26. travnja 2020. u 11.00 sati


Preporučam u svečanom odijelu sudjelovati na svetoj misi. Izravan prijenos svete mise iz misijske kapelice u Luzernu putem facebooka u 11 sati. www.facebook.com/HKMLuzern/
Pozivam da pobožno sudjelujete u prijenosu, te da tijekom mise ne pišete nikakve komentare. To učinite nakon molitvenog programa.


U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


P.   Bog, Otac milosrđa, izbavlja nas od zla i tješi nas u svakoj našoj nevolji. Po svome Sinu, uskrsnulome od mrtvih, on nas krijepi svojim mirom.

S.   Blagoslovljen Bog u vijeke.

«A mi smo se nadali da će on sapiti naš narod. Ali ovo je već treći dan kako je tragično završio na križu!». Ovako razmišljaju dvojica Isusovih učenika  koji razočarani napuštaju Jeruzalem i nakon njegove se smrti vraćaju u svoje selo Emaus. Sve su nade polagali u njega, a sad ih je Veliki petak raspršio kao mjehuriće sapunice.  Odustaju od novog života s Isusom i vraćaju se odakle su krenuli –  svojim obiteljima i prijašnjim poslovima.

Čovjek je biće nade, iščekivanja, planiranja. Pokretačka sila svakoga čovjeka jest upravo nada. I kad razum kaže da teško može biti drukčije, mi ne odustajemo jer vjerujemo i nadamo se da ipak može biti. To je pozitivna energija koje se ne smijemo odreći. Jer dok se čovjek nada, dotle i živi. «U nadi protiv svake nade – kaže sveto pismo - povjerova Abraham i uračuna mu se u pravednost.»

Razočaranja i porušene svjetove zbog neispunjenih nada, želja i planova ponovo podići i izgraditi može opet samo nada. Ona nije sanjarenje i dokoličarenje, nego odluka ne odustati i snaga iznova krenuti. Ljekovito je i spasonosno što Bog ponekad pobrka lončiće naših želja i nada, kako bismo razlikovali bitno od nebitnoga. Vremena kriza su redovitao pogodna za pokapanja ludih želja i neopravdanih nada, a oživljavanje onih stvarnih, životnih, potrebnih.  Neka i ovo vrijeme krize probudi u nama sve ono dobro, plemenito i pozitivno što je Bog usadio u našu dušu. Kajući se za grijehe nastavimo put s Gospodinom kako bismo s njime doživjeli ispunjenje nada naših.


Ostati nekoliko trenutaka u tišini.


Gospodine, koji si smrću na križu nadvladao našu smrt i svojim uskrsnućem otvorio vrata Očeve vječnosti, smiluj se.

Gospodine, smiluj se.

Kriste, koji nas pohađaš u našim nevoljama i krijepiš nas Očevim darom milosrđa, smiluj se.

Kriste, smiluj se.

Gospodine, koji raspršuješ naše sumnje i krijepiš nam vjeru i pouzdanje u tebe, smiluj se.

Gospodine, smiluj se.

P.   Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.  Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


MISNA ČITANJA

Prvo čitanje             

Čitanje Djela apostolskih

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«

Riječ Gospodnja.


Otpjevni psalam  

Pokaži mi, Gospodine, stazu života! – svi ponavljaju

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.


Drugo čitanje        

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepri-strano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga pro-putovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocje-nom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Riječ Gospodnja.


Evanđelje   

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o sve-mu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem ­pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, ­odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«  A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga g­lavari svećenički i ­vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj ­koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali ­njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se ­približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: ­»Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu ­Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.


Homilija

Dvojica Isusovih učenika putuju u mjesto koje se zove Emaus. S njima putuje i Krist uskrsli, ali ga oni ne prepoznaju. Slušaju ga, ali ne razumiju. Gledaju, ali ne vide. Koraca uz njih, ali oni su miljama daleko od njega. Živ je, no što koristi kad je mrtva njihova vjera...

A Isus ih je bio oduševio. Spremno su krenuli za njim i izbliza pratili njegov čudesni život i djela. Nadali su se od njega mnogočemu, međutim na dan njegova razapinjanja sve su se nade ugasile. Onaj koji je nosio mir, završio je na križu. Sad znaju da svijet ostaje kakav je oduvijek bio: nepravedan i nesretan, užasan i bez ljubavi. Napuštaju zato Jeruzalem i vraćaju se u Emaus, vraćaju se u svoju svagdašnjicu, želeći jednostavno zaboraviti i prebrisati te tri godine i krenuti iznova. Ali ih muči pitanje: kako to zaboraviti, jer ništa više nije kao prije. Od čega sada živjeti? Isus je dao smisao njihovu životu, ali sad je mrtav. Usta koja su izgovarala riječi života, zanijemila su na križu. Koje li strahote, jer Bog je zašutio!

Dok tako deprimirani pješače pridružuje im se nepoznati suputnik kojemu se oni povjeravaju i otkrivaju što ih muči. Priznaju da ih je dotukao Veliki petak. Istina kruže priče da njegova tijela nema u grobu. Neki kažu da je uskrsnuo, ali malo je dokaza za to i oni u tu priču nisu povjerovali. Toliko su bili razočarani da ih uopće nije fascinirao uvjerljiv nastup tog suputnika koji im protumači sve što je u Pismima pisalo za Krista. Iznosi im dokaze, ali oni ne prihvaćaju. I zanimljivo tek za stolom kad taj suputnik uzima kruh, lomi ga i izriče blagoslov "otvaraju im se oči i oni u njemu prepoznaju Spasitelja."

Što je to naš život? Ništa drugo nego putovanje u Emaus. Na tom putu Isus je stalno uz nas, ali prepoznati ga često je uskraćeno našim očima. Zbunjuje nas nerijetko njegov izgled. Očekujemo ga u sjaju i slavi, u onim slikama koje sami sebi predočavamo. A on je češće u liku bolesnika, prosjaka, člana naše obitelji, radnog kolege, prijatelja ili susjeda. On diše u razbuktaloj prirodi ovog proljeća, u brojnim je događajima ovog našeg vremena i stalno progovara u glasu savjesti. I svake nam nedjelje govori i tumači Pisma.

Jedno nam svakako valja znati. Uvijek je bilo i bit će prepreka na putu vjere. Učenicima u Emaus prepreka je bila Kristova muka i smrt, drugima kroz povijest prepreke su bile pogreške Crkve, trećima njihova oholost i sebičnost, četvrtima zemaljsko bogatstvo, petima nedovoljno znanstvenih dokaza, jer danas se vjeruje samo u znanstvene dokaze – u ono što se može vidjeti, dodirnuti, fotografirati, snimiti.

Nerijetko je prepreka na putu vjera velika nevolja ili nesreća. Vjerujem da svatko od nas zna osobu koja više ne ide u crkvu i ne moli zato što joj je stradao netko blizak. Nekima je ova situacija s virusom prepreka da povjeruju. Kakav je to Bog koji dopušta da ljudi obolijevaju, pate i umiru? Kakav je to Bog koji je dopustio da se ne možemo slobodno kretati, družiti, pa i u crkvu ići? O ovom problemu svatko ima svoju teoriju i zna što bi trebalo učiniti. No, u svemu ovome važno bi bilo pitati se: koga to ja slijedim? Krista ili?

Ako slijedim njega onda moram znati da je na Veliki petak mučen I ubijen. Nije pitao zašto, nije kukao “Nevin sam, zašto bih patio”, nego “Oče budi volja tvoja? Je li mi u ovoj situaciji stola do Isusa, do općeg dobra, do moje duše i mojih bližnji, ili do moje slobode, mojih navika, moga “ja”. Ako pogledamo sve vijesti i emisije na televiziji o ovom virusu, opet će nam puno toga ostati nejasno. Ovu situaciju ne možemo promjeniti, ali možemo nešto što je jednako važno. Možemo iz ove situaciji izići bolji, ponizniji, skromniji.

Da bismo uistinu povjerovali i Boga susreli poslušajmo nekoliko savjeta današnjeg evanađelja: 1. Dopustimo Isusu da nam se pridruži i koraca s nama na našem životnom putu. 2. Razgovarajmo s njime i dopustiti mu da nam govori, da nam tumači Pisma, budimo otvoreni za njegovu riječ, za njegovu poruku. 3. Pozovimo ga da svrati k nama, da ostane uz nas, da bude u našoj obitelji, na našem poslu, u našoj svagdašnjici. 4. Blagujmo s njime. Ako to ne možemo stvarno onda to činimo u vjeri, u duhu. Itekako je važno da nam otvore crkve, pa da opet slavimo zajedno Gospodina. Ali ne zaboravimo na ovu opasnost: Učenici su koracali uz njega, ali duhom i vjerom nisu bili s njime. Zato u duhu i vjeri zavapijmo: “Ostani s nama jer mrači se! Ostani jer je teško i neizvjesno vrijeme, ostani s nama, Gospodine!” Amen.

P.   U zajedništvu obiteljske Crkve ispovjedimo sada svoju vjeru.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.


Molitveni zazivi

Poniznom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao vječni život. 

1. Bdij, Gospodine, nad svojom Crkvom: daj da, hranjena mudrošću tvoje riječi i milošću tvoga Duha, uvijek bude znak vječnosti koju si nam pripravio, molimo te.

2. Ispuni svojim Duhom papu našega Franju i sve pastire Crkve: rasvijetli ih svojom istinom i okrijepi ih snagom Kristova služenja, kako bi uvijek bili dostojni predvodnici tvoga naroda na putu spasenja, molimo te. 

3. Učvrsti vjeru u svima koji su se predali malodušju i koji su zaboravili na ljubav kojom ih ljubiš,
a svima koji su podjarmljeni grijehom podaj snagu povratka k tebi, molimo te.

4. Daruj ozdravljenje bolesnima i mir umirućima, a sve koji su osamljeni u strahu pred bolešću
obraduj radošću svoje blizine, molimo te.

5. Obnovi u svima nama snagu ljubavi koja naviješta i vjerno svjedoči da nas ti u ljubavi nikada ne napuštaš, molimo te.

P.   Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin.

S.   Oče naš…

P.   Svemogući Bože, ti si nas čudesnim darom svoje ljubavi oslobodio od grijeha i smrti. Novi život što si ga u nama začeo neka trajno blista u našim riječima i u našim djelima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


Molitva za duhovnu pričest (papa Franjo)

Pomolimo se: Moj Isuse, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu. Volim te iznad svega i želim te u svojoj duši. Kako Te sada ne mogu sakramentalno primiti, barem duhovno dođi u moje srce. Kao već pristigloga, grlim Te i ujedinjujem se s Tobom. Ne dopusti mi da se ikada odvojim od Tebe. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.


Molitva za oslobođenje od korona virusa

Gospodine, oslobodi nas bolesti i straha, ozdravi sve bolesne i korona virusom zaražene, osnaži i utješi njihove obitelji, podaj mudrosti odgovornima na vlasti da donose dobre odluke, daruj snagu i upornost liječnicima, medicinskim sestrama, policajcima, vojnicima, voloneterima, a preminulima život vječni. Koji žiivš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.


Molitva na putu u Emaus

Dođi, Gospodine, na moj put, pronađi me u mojemu bijegu od mjesta mučeništva i u povratku na staro, u mojoj razočaranosti! Pridruži mi se i zaustavi me. Pokaži mi kako u svojoj dobroti silaziš u moje tegobno traganje za tobo! Postavi mi danas svoje božansko pitanje o tome što nosim u duši! Ti sam najbolje vidiš koliko sam potišten i natmuren, ili pak koliko me radost i čuđenje drže. Reći ću ti sve o svojim velikim i vrijednim projektima, o svojim ljudskim nacrtima i poslovima, o svojemu shvaćanju, vjerovanjima i sumnjama, o grobu i anđelima, a ti – ti me, dobri Učitelju, pouči! Otvori mi pamet, progovori mome sporome srcu, preokreni moje uskogrudne misli, zapali u meni svetu vatru svojega uskrsnuća! Izloži mi što to sva Pisma kažu o tebi, preokreni moje turobne riječi u pouzdanu molbu tebi! Pokaži mi danas sveti znak po kojemu te od početka poznajem, po kojemu si me pozvao da te slijedim i tebi pripadam. Uzmi i blagoslovi, razlomi i daj mi sveti kruh – sebe sama! Amen!


Blagoslov

P.   Bog Otac, u čijoj je ruci život svih ljudi, bio nam milostiv i otkrio nam svoju dobrotu i blizinu.
S.   Amen.
P.   Krist, jedinorođeni Božji sin, koji je svojom smrću usmrtio našu smrt i svojim nam uskrsnućem otvorio vrata vječnosti, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.
S.   Amen.
P.   Bog Duh Sveti, koji sve oživljava i obnavlja vêzom ljubavi, utješio nas u našim nevoljama i okrijepio nas svojim mirom.
S.   Amen.
P.   Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas i ostane vazda nad nama.

Ostanimo u miru!

Bogu hvala!

Svetom vodom blagoslovite osobe i prostor u kojem živite.


Šaljite nam fotogafije vaše obitelji okupljene oko „obiteljskog oltara“.

Priredio: Fra Branko Radoš, ofm