5. Molitveni dan - Nedjelja, 22. ožujka 2020. u 11 sati


Preporučam u svečanom odijelu sudjelovati na ovoj nedjeljnoj službi Božjoj.

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
 

P.   Bog Otac, izvor života i darivatelj istinskoga mira, daje nam da u zajedništvu obitelji, po snazi Duha Svetoga, u Kristu koji je postao našim bratom, možemo biti u ljubavi združeni sa svima koji trpe i koji su pogođeni kušnjama bolesti.

S.   Blagoslovljen Bog u vijeke.

P.   Danas nismo mogli poći na nedjeljnu misu. Ostali smo kod kuće. Opravdanje za neodlazak na misu ne nalazimo u sebi, u vlastitoj neraspoloživosti koja nas katkada pogađa, nego u nedaćama i kušnjama koje nam prijete. Vjerojatno tek danas uviđamo kolika je praznina ne moći biti na misi, ne biti s drugima. Slavlja nema bez drugih, bez bližnjih, bez dijeljenja onoga što je zajednički dar. Zato danas, u ovim kušnjama nastojimo otkriti ljepotu obiteljskoga molitvenoga zajedništva koje nam je omogućeno, a koje polesto zaboravimo. U ovome trenutku okupljeni smo ne samo kao obitelj. Ovdje smo Crkva. Zato ćemo u ovome susretu naše obitelji moliti onako kako danas diljem svijeta moli Crkva, osluškujući Božju riječ koja se naviješta u današnjoj nedjeljnoj misi.

Saberimo se u tišini kako bismo osjetili ljepotu zajedništva Crkve te zajedno molili za našu obitelj, za one koji su osamljeni ili su pogođeni bolešću, kao i za cijelu Crkvu, koje smo dionici i po ovome molitvenom zajedništvu.

Ostane se nekoliko trenutaka u tišini.

P.    Gospodine, koji si nam objavio Očevu dobrotu i milosrđe, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Kriste, koji si svojim uskrsnućem pobijedio smrt i nadvladao svako zlo, smiluj se.

S.    Kriste, smiluj se.

P.    Gospodine, koji nam rasvjetljuješ put života, smiluj se.

S.    Gospodine, smiluj se.

P.    Pomolimo se:
Bože, izvore dobrote i vrelo spasenja, u svome Sinu Isusu Kristu ti si svemu svijetu objavio sjaj svoje slave i darovao svjetlo koje rasvjetljuje svaku tamu. Smjerno te molimo: ne dopusti da nas obuzme moć straha; milošću svoga Duha obnovi nam pouzdanje u tebe te uzmognemo vjerno hoditi u svjetlu vječnosti kojim rasvjetljuješ naš životni put.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

 

MISNA ČITANJA

Prvo čitanje             

Čitanje Prve knjige o Samuelu

U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam  

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. – svi ponavljaju

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

 

Drugo čitanje

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje

Iz Evanđelja po Ivanu

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«

Riječ Gospodnja.

 

HOMILIJA

Dragi vjernici! Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća jedan misionar je uz pomoć prijatelja u središnjoj Africi otvorio jedan mali očni labaratorij. Smješten je bio u maloj kućici, na svega nekoliko kvadrata. Gotovo 40 godina taj je labaratorij pružao uslugu oboljelima. U njemu je obavljeno oko četiri milijuna pregleda i oko 17.000 operacija očiju. Zahvalni narod je postavio spomen ploču ovom misionaru nazvavši ga «Doktor svijetla».

Vjerojatno ćemo se složiti da je jedan od najvrjednijih Božjih darova nama ljudima dar vida. Bog je poželio da vidimo, zato nam je stvorio oči. No, želimo li gledati one same nisu dovoljne. U mraku nam malo koriste, pa onda počnemo pipati i tapkati, rukama se pokušavamo snaći. Da bi čovjek vidio uz oči je nužno i svjetlo. Zato je jedna od prvih Božjih želja ona koju nam donose prve stranice Biblije kada Bog kaže: «Neka bude svjetlo!»

Sljepoća je u pustinjskim krajevima na Bliskom istoku u usporedbi s drugim krajevima veoma raširena. Razlog je jako sunce, velika prašina, slaba higijena i jednolična ishrana. Upravo o tom slušamo u današnjem evanđelju. Slušamo o susretu Isusa i slijepog mladića. Slušamo o svijetu svjetla i svijetu tame. Isus se danas doista pokazuje kao «doktor svjetla».

Mladić iz evanđelja je dobio očni vid, ali i unutarnje prosvjetljenje. Prepoznao je Krista, prepoznao je u Njemu Spasitelja, zato svim bićem kliče: «Vjerujem Gospodine!» Ozdravio je i tjelesno i duhovno. Pozvani smo u svjetlu današnjeg evanđelja, razmisliti o nama samima. Postoji li ono nutarnje svjetlo u nama ili smo slijepci kod vlastitih očiju? Pavao je gledao prije obraćenja, ali je njegov pogled bio zamagljen. Vidio je samo zlo, činio samo zlo. I Augustin je vidio prije obraćenja, ali nije vidio bitno. Tek suočeni s Kristom izvorom svjetla uviđaju obojica tamu svog bića, prepoznaju svoje siromaštvo i na Božji poziv spremno odgovaraju: «Vjerujem Gospodine!»

Svakoga od nas Bog poziva da progledamo, da vidimo ono bitno. Jesmo li do sada samo gledali ili smo pak i vidjeli? Jesmo li samo usnama izgovarali riječi Vjerovanja ili smo srcem pristali uz izgovorene riječi? Je li sveta misa bila baš naš susret s Kristom ili samo ceremonija kojoj smo prisustvovali bez osobnog angažmana?

Jedan je engleski liječnik napisao knjigu u kojoj opisuje svoje obraćenje. "Dok sam bio student medicine mislio sam da je ljudsko tijelo obični stroj. Kasnije sam kao kirurg operirajući, mnoge rezao svojim liječničkim nožem, ali ni u jednom nisam vidio dušu. Zato bih ismijavao sve one koji su govorili o besmrtnoj duši. No, s vremenom sam počeo sumnjati u svoje uvjerenje. Uvidio sam da život ipak vrijedi puno više, nego u mojim knjigama piše. I jednog dana poslan sam u jedno malo mjesto gdje je eksplozija zatrpala 14 rudara. Dok su spasilačke ekipe radile na otkopavanju ulaza, čitavo selo se skupilo uz jamu i molilo: "Gospodin je spasenje naše!" Uz svu tragediju ja sam se smijao. Petog dana rada spasitelji su uspjeli probiti mali ulaz do jame. Iz dubine čuli su se glasovi pjesme: "Gospodin je spasenje naše!" Nisu me ove riječi potpuno obratile, ali me jesu raznježile i izmamile mi suze na oči. Godinu dana poslije toga premješten sam u drugo mjesto. Svu bolničku službu u tom mjestu vršila je jedna bolničarka. Kroz dvadeset godina savjesnog rada tako je znala tješiti bolesnike, da sam se ja čudom čudio. Plaću je imala bijednu. No, nije se bunila. Nisam to mogao shvatiti, zato je jednog  dana upitam: "Zašto, sestro, ne tražite povišicu plaće? Pa, i sam Bog zna, ako je itko, onda ste je vi zaslužili!" «Ako Bog zna - odgovara mi ona mirno, da sam taj novac zaslužila, onda mi je dosta njegova nagrada».

U tom času otvorile su mi se oči i uvidio sam kako je njezin život sadržajan, a moj potpuno prazan. Shvatio sam kako je sitno naše ljudsko znanje i kako je našoj pameti potrebno rasvjetljenje svijetlom svete vjere.

U ovim danima osjećamo strah pred virusom kojeg ne vidimo, ali znademo da je tu, nadomak. Možda u neposrednoj blizini. Zbog pritajenosti i nevidljivosti strah nas je još više. Strah nas je od drugih koji nas mogu zaraziti. Strah nas, jer i sami, i ne znajući, možemo zaraziti druge. Ne znamo koliko će sve ovo trajati i kakve će biti posljedice. No, u ovakvoj situaciji Bog nas ne napušta, nego nam daje mogućnost vidjeti ono što inače ne vidimo ili previdimo. Da vidimo naše bližnje koji su u potrebi. Tako je lijepo da nam se nekoliko mladih javilo i izrazilo spremnost obaviti kupovinu ili drugu uslugu za one koji su stariji, bolesniji i kojima se ne preporučuje izlaziti.  Ovo je prigoda da ne previdimo liječnike i medicinsko osoblje koji se za nas brinu, ne samo sada, nego uvijek. A mi znamo biti nezahvalni. Tako je lijepo bilo vidjeti sliku medicinkog osoblja u maskama iz kantonalne bolnice Luzern s natpisom. “Mi smo tu za vas, ne bojte se, samo ostanite u svojim domovima!” Jedna obitelj mi jučer napisa: «Naša su djeca sinoć čitala put križa kojeg ste nam poslali u molitvenom lancu i to svojom voljom i skrenom željom. Bilo je neopisivo! » Bog nam je dao mogućnost da ponovo oživimo «obiteljsku crkvu« , da oživimo molitvu u obitelji. Posao, zarada, kupovina, treninzi, izlasci – sve nam je to bilo prevažno. Bez toga nismo mogli. A sad možemo. Sad nam to uopće nije važno.

Dao Bog da iz ove situacije iziđemo pametniji, skromniji, ponizniji, nesebičniji, više Božji, više ljudi. Neka ovi dani budu duhovna obnova za sve nas. Otvorimo oči za sve što nam je Bog davao, a mi smo to zanemarivali i odbacivali. Otvori naše oči vjere i ojačaj naš duh, Gospodine!

 

P.    U zajedništvu obiteljske  Crkve ispovjedimo sada svoju vjeru.

Svi zajedno mole Apostolsko vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

 

Molitveni zazivi

P.    Nebeskomu Ocu, koji nam je poslao svoga Sina da nam bude svjetlo života, uputimo svoje prošnje zajedno moleći: Gospodine, usliši nas!

  1. Za Crkvu u svijetu: da se u svome poslanju sve više suobličuje Kristu Isusu
    te po vjernosti tvojoj riječi donosi svjetlo spasenja svim narodima, molimo te.
     
  2. Za pastire Crkve: čuvaj ih u svojoj istini i pomozi da u svim protivljenjima svijeta
    pokažu snagu proročke riječi i pastirske brige za dobro svih ljudi, molimo te.   
     
  3. Za sve nositelje vlasti i odgovornosti: rasvijetli ih svojom mudrošću da umiju prepoznati potrebe ljudi i obdari ih spremnošću služenja zajedničkomu dobru, molimo te.
     
  4. Za našu obitelj, u kojoj osjećamo zajedništvo cijele Crkve: rasvijetli tamu našega srca i otvori nam oči vjere da umijemo prepoznati ljepotu tvoje blizine te jedni drugima budemo znak tvoje prisutnosti i ljubavi, molimo te.
     
  5. Za braću i sestre koji su pogođeni bolešću, za sve koji žive u strahu i za sve osamljene:
    okrijepi ih pouzdanjem u tvoju dobrotu, a kršćane potakni da im dobrim djelima
    posvjedoče tvoju ljubav, molimo te.
     
  6. Za one koji u vjeri usnuše: primi ih u zagrljaj svoje vječnosti, gdje će te zauvijek gledati licem u lice, molimo te.


P.    Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin.

S.    Oče naš…

P.    Primi, nebeski Oče, smjerne molitve ove tvoje obitelji. Izbavi nas od svakoga zla, daj nam sigurnost i mir i obdari nas svjetlom vjere, kako bismo prepoznali tvoju dobrotu i ljepotu tvoga spasenja koje si nam podario u svome Sinu Isusu Kristu, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

 

MOLITVA ZA DUHOVNU PRIČEST

Pomolimo se: Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Presvetom Sakramentu, ufam se u te, ljubim te nada sve. Iz ove ljubavi kajem se od srca za sve grijehe i obećavam da ću se čuvati svakoga grijeha. Moja duša čezne za tobom, ali ja te ne mogu sada primiti u Presvetom Sakramentu, dođi barem duhovnim načinom u moje srce. (Pomisli da si Isusa doista primio.) Isuse moj, klanjam ti se kao da si u mom srcu stvarno svojim presvetim Tijelom prisutan i sjedinjujem se s tobom. O, ne daj da se ikada od tebe rastavim! Tvoj sveti blagoslov sišao na mene i ostao vazda sa mnom. Amen.

 

MOLITVA ZA KORONOM OBOLJELE

Molimo za sve ljude koji su od korona virusa oboljeli,
za sve koji se plaše ove infekcije,
za sve koji se boje slobodno kretati,
za liječnike i medicinsko osoblje koje njeguju bolesnike,
za znastvenike koji tragaju za lijekom i zaštitom,
neka Bog našem svijetu u ovom trenutku krize udijeli blagoslov.
Svemogući vječni Bože, ti si naša snaga i zaštita,
brojne generacije prije nas iskusili su te kao moćnog,
kao pomoćnika u svim nevoljama.
Budi uza sve koji su ovom krizom pogođeni,
i osnaži nas u vjeri da se brineš za svakaoga od nas.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

MOLITVA BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči.

Amen.

 

Blagoslov

P.    Bog Otac, bogat dobrotom i milosrđem, bio nam milostiv i obdario nas svojim mirom.

S.    Amen.

P.    Krist, Božji sin, koji nam je u križu objavio pobjedu nad tamom smrti i grijeha, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.

S.    Amen.

P.    Bog Duh Sveti, ispunio nas svojom utjehom i ljubavlju koja radosno služi.

S.    Amen.

I neka na sve nas siđe blagoslov Boga svemogućega

Oca i Sina + Duha Svetoga. Amen.

Ostanimo u miru!

Bogu hvala!

Svetom vodom blagoslovite osobe i prostor u kojem živite.


Šaljite nam fotogafije vaše obitelji okupljene oko „obiteljskog oltara“.

Uz pomoć liturijskog listića (www.hilp.hr) priredio: Fra Branko Radoš, ofm