Istina na leđima

Pauk jednoga dana uze tikvicu, u nju izgovori riječ "istina", objesi je na leđa i pođe uokolo. Mislio je: Sada imam istinu i znat ću uvijek što je ispravno. Uto naiđe na vodu i u njoj ugleda banane. Zaroni, ali ne nađe ništa. Vrati se na obalu pa opet vidje banane. Ponovno zaroni i opet ništa. Dugo se tako mučio, dok se nije umorio. Putem je prolazila neka žena, pa kad vidje njegovu muku reče: "Skini tikvicu da možeš pogledati u vis!" Kad to učini, pauk ugleda banane gdje vise iznad vode i dohvati ih. Bijesan što mu je tikvica s "istinom" skrila pravu istinu, pauk je razbi o kamen. Oko njega su stajali životinje i ljudi i smijali mu se.

„Moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin.“ (Iz 55, 8)
Svatko od nas ima svoju „istinu“. No, ne zaboravimo Istina je samo jedna.

Natrag