U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
P. Bog, Otac milosrđa, izbavlja nas od zla i tješi nas u svakoj našoj nevolji. Po svome Sinu, uskrsnulome od mrtvih, on nas krijepi svojim mirom.
S. Blagoslovljen Bog u vijeke.
Načelo na kojem od najranijih vremena počiva društvo glasi “biti prvi”. Biti prvi znači biti ispred i iznad drugih. No, stvarna intencija nije biti ispred, nego da su oni drugi iza. Mi nerijetko poduzimamo različite korake samo zato da se usporedimo s drugima. Ako on ima, moram i ja – svejedno treba li mi to ili ne. Ako je on napravio i ja ću i moje mora biti bar malo veće. Ako je on kupio i ja ću, pa makar kredit digao.
Zdravo ljudsko natjecanje je dobro. Problem je ono bolesno. Problem je što u sebi gajim želju da pošto – poto drugoga moram pobjediti, ujarmiti, osvojiti. Povijest je svjedok brojnih osvajanja. Pojedinci, skupine i narodi su osvajali druge koji su im služili kao robovi. Danas više toga nema na takav način. Danas su osvajanja perfidnija. Danas nas osvajaju lijepim riječima i obećanjima, slašću i zamamnošću one rajske jabuke. Danas nas osvajaju politikom, reklamama, mobilnim signalima, interentskim aplikacijama, mozda i virusima…
I što je najtragičnije mi tako lako povjerujemo i krenemo za takvima. I još sami sebe uvjeravamo da je to ispravno. Isus kaže da ovce slijede samo pastira kojeg poznaju. Ne onoga koji im više obećava. Koga mi slijedimo? Boga koji nam daruje slobodu ili ovaj svijet koji nas zarobljuje. Hvalili smo se slobodom našega društva, a ono nam sada sve zabranilo. Na određeni način svi smmo danas fizički zarobljenici. No, ne budimo duhovni. Krenimo iznova za Dobrim pastirom koji jedini dade svoju slobodu da bismo mi bili slobodni. Pokajamo se stoga za sva životna lutanja i molimo za oproštenje.
Ostati nekoliko trenutaka u tišini.
Gospodine, koji si smrću na križu nadvladao našu smrt i svojim uskrsnućem otvorio vrata Očeve vječnosti, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, koji nas pohađaš u našim nevoljama i krijepiš nas Očevim darom milosrđa, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, koji raspršuješ naše sumnje i krijepiš nam vjeru i pouzdanje u tebe, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
P. Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
MISNA ČITANJA
Prvo čitanje
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.« I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam! – svi ponavljaju
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja.
Homilija
Isus se danas uspoređuje s Dobrim pastirom. Kao pastir on je neprestano i po suncu i po kiši, i danji i noću, i u zdravlju i u bolesti, i s koronom i bez korone, u službi svoga stada – nas vjernika. Nerijetko se pitamo kako ćemo najbolje služiti Bogu? Ne služimo mi njemu. On služi nama. Bdije nad svakim pojedinim, brine se posebno za one odlutale, traži ih i moli da se vrate na pravi put. Riskira svoj život za nas. I ne samo riskira nego ga i daruje, ide u smrt da bismo mi živjeli. Isus nije pastir koji tjera stado ispred sebe, nego sam ide ispred stada. Za Isusom pastirom idu samo oni koji slušaju njegov glas i koji se srcem opredjeljuju za njega. Samo srcem – ne tradicijom, ne običajima, ne formalnostima.
Temeljno pitanje za nas ove nedelje je: Jesmo li srcem uz Isusa? Danas na ovo pitanje možemo odgovoriti puno točnije nego li prošle godine. Da ste sada ovdje preda mnom ili u našoj u crkvi i da vam postavim ovo pitanje, većina bi vas automatski pomislila: “Pa da, ja sam uz Isusa. Podrazumjeva se jer zato sam i došao na svetu misu.” Ove godine to ne možete kazati. Ove godine se od vas traži ne formalni odgovor, nego onaj životni. Očekivali smo da će nam kao Božjem stadu ovih dana biti dopušteno se okupiti, bar u manjem broju, oko svoga Pastira. Ali nisu nam dali. Zato svatko od nas danas slobodno može kazati: “Ne daju mi Isuse u crkvu, ne daju mi na svetu misu, ne daju mi na svibanjsku pobožnost, ne daju mi krstiti dijete, ne daju mi skupiti prijatelje i u crkvi se vječati. Otjerali su me iz crkve, ali nisu od tebe. Nisu me i ne mogu otjerati od tvoje ljubavi. Jer tu ne odlučuju oni koji imaju vlast, tu ja odlučujem. Samo ja odlučujem, Isuse, ljubim li te i vjerujem li ti.“ E, u tome smo itekako blagoslovljeni i za to smo zahvalni.
Znao je Isus što će se događati onima koji ga budu slijedili zato je i govorio: „Ne boj se malo stado!“ I to malo stado pokazalo je nevjerojatnu snagu. Mala skupina ljudi okupljena oko Isusa nije klonula ni onda kad im je vođa ubijen, kad su proglašeni narodnim neprijateljima i sve odreda mučeni. Nije ih nestalo što je bilo za očekivati, nego su se proširili. Umirali su u arenama i drugim mučilištima. Sve prepreka za preprekom, ljudski gledano neshvatljivo. No, ono što Bog posije, to mora niknuti i rod donijeti. Opstalo je kršćanstvo samo zato jer se nadahnjivalo Bogom koji ima ljubavi za svakog čovjeka – baš svakog pojedinačno.
Samo kad ljubimo, onda smo Isusu slični. Na križu smo mu najsličniji. Koliko god nam Božić i Uskrs bili draži i bogatiji svojim tradicijama, Veliki petak – noć izdaje i muke - za nas su simbolikom još snažniji. Zašto? Zato što je tada Isus svjesno i slobodno, iz ljubavi rekao: “Ne moja, tvoja volja, Oče, neka bude! I “Oprosti im jer ne znaju što čine!” Jest da me muče I progone, razapinju i ubijaju, ali ja im praštam i ti im oprosti. Samo onaj tko upozna i zavoli ovakvog Isusa, govorit će kao i On. I život svoj će dati, ali zna bit će sretan. To je razlog zašto su prvi kršćani u arenama umirali, ali se ljubavi prema Isusu Pastiru nisu odicali. Mučeništvo se ne može razumjeti bez ljubavi. Jer središte mučeničkog života nije patnja i bol što mi stavljamo u prvi plan, nego ljubav. Zato baš sada kada nas tjeraju, naše srce će istinski pokazati koliko volimo ili ne volimo Isusa? Koliko ga ljubimo ne proslavljenog, nego poniženog?
Prije kratkog vremena smo u zajednici kojoj pripadam pokopali fratra koji je umro od korone. Glas Isusa Pastira odveo ga je među crnačko stado. Od svoje 52 godine svećeništva, 42 je darovao crnim kršćanima u Africi. Vratio se prije tri godine. Ako se za nekoga može kazati da je bio janje Božje, onda je to on. Nikada ljut, nikad povišenog tona, samo blagi osmjeh na usnama. Tužni smo jer ga nismo mogli dostojanstveno pokopati. Ako je netko zaslužio da mu se na grobu zahvali i kaže da je u svojoj evanđeoskoj malenosti bio nevjerojatno veliki čovjek, fratar i svećenik, onda je to on. Ali kad bolje razmislim i to se uklopilo u njegov život. Njemu svečani sprovod nije trebao. Trebao je nama. Kao što je skromno živio, tako je skromno i otišao. Njemu ne trebaju govori ni zahvale, dovoljna mu je Boža ljubav. Jer da nije bilo nje, ne bi tako skromno ni jednostavno živio.
Prvi krščani u Rimu su i katakombe preživjeli. Ovo vrijeme je ponovo vrijeme katakombi. Ovo vrijeme je vrijeme naše fizičke odvojenosti od Isusa. Ovo je nastvak korizme, ovo su dani naše tihe patnje, nesnalaženja i vrijeme brojnih pitanja. Isus je ponovo razapet. Ali mi smo tu. Hoćemo li okrenutu pogled od njega ili ćemo rječima one pjesme uskliknuti: «Ti si moj život tebe ljubim ja. Ti si moj put, moja sudbina…»
Hoćemo li ovih neizvjesnih dana ponovo poći za Dobrim pastirom ili ćemo se isključiti iz njegova stada? Ne možda toliko formalno, koliko srcem, a to je puno gore? Mi smo članovi Božjeg stada ove misijske, ali i one cjelokupne kršćanske zajednice. Hoćemo li se unatoč svemu ovih dana potruditi da Isusu budemo vjerniji, i sutra kad se vrijeme normalizira svojim bližnjima i ovoj zajednici bolji? Ako smo spremni onda sada usnama i srcem, a sutra životom potvrdno odgovorimo na sljedeća pitanja:
Obnova krsnih obećanja
S. Odričite li se grijeha, da živite u slobodi djece Božje?
O. Odričem.
S. Odričite li se zavodljivosti zla, da vas grijeh ne nadvlada?
O. Odričem.
S. Odričite li se Sotone, začetnika i vođe grijeha?
O. Odričem.
S. Vjerujete li u Boga Oca Svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?
O. Vjerujem.
S. Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je rođen od Marije Djevice, trpio i bio pokopan, koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi zdesna Ocu?
O. Vjerujem.
S. Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?
O. Vjerujem.
S. To je naša vjera, to je vjera Crkve, njom se dičimo, nju ispovijedamo u Kristu Isusu Gospodinu našemu.
O. Amen.
Molitveni zazivi
Braćo i sestre, Bog nam je u svome Sinu darovao dobroga pastira koji nas okuplja u Očev dom. Molitvom se utecimo nebeskomu Ocu da uščuva u nama dar vječnoga života:
1. Obnovi, Gospodine, svoju Crkvu u vjernosti evanđelju; daj da bude uvijek poslušna tvomu Duhu te bude put spasenja za sve koji te traže, molimo te.
2. Prodahni mudrošću svoga Duha papu našega Franju, biskupa našega i sve pastire Crkve da budu hrabri navjestitelji tvoje istine te radosnim služenjem očituju ljepotu Kristove ljubavi prema svakom čovjeku, molimo te.
3. Pouzdanjem u tebe ohrabri sve one koje pozivaš na put svećeništva: pomozi im prevladati svaku sumnju i strah te s radošću prihvate poslanje koje im povjeravaš, molimo te.
4. Obnovi u svima nama dar vjere da spoznamo veličinu ljubavi kojom nas ljubiš te ju životom svjedočimo svakomu čovjeku, molimo te.
5. Našoj pokojnoj braći i sestrama otvori vrata vječnoga života, molimo te.
P. Ove zajedničke prošnje zaključimo molitvom koju nas je naučio Krist Gospodin.
S. Oče naš…
P. Nebeski Oče, po ljubavi svoga Sina ti nikad ne prestaješ skrbiti za dobro svoga naroda. Ponizno te molimo, daruj nam ustrajnost na putu kojim nas vodiš te jednom prispijemo u nebesko zajedništvo s tobom. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Molitva za duhovnu pričest (papa Franjo)
Moj Isuse, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu. Volim te iznad svega i želim te u svojoj duši. Kako Te sada ne mogu sakramentalno primiti, barem duhovno dođi u moje srce. Kao već pristigloga, grlim Te i ujedinjujem se s Tobom. Ne dopusti mi da se ikada odvojim od Tebe. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Molitva za oslobođenje od korona virusa
Gospodine, oslobodi nas bolesti i straha, ozdravi sve bolesne i korona virusom zaražene, osnaži i utješi njihove obitelji, podaj mudrosti odgovornima na vlasti da donose dobre odluke, daruj snagu i upornost liječnicima, medicinskim sestrama, policajcima, vojnicima, voloneterima, a preminulima život vječni. Koji žiivš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Posvetna molitva Prečistom Srcu Marijinu
Presveta Djevice Marijo, utjeho žalosnih i zdravlje bolesnih! Naši pradjedovi dali su ti naziv Najvjernija Majka i Odvjetnica Hrvatske. Ti si nam to bila kroz cijelu tešku povijest! Mi danas dubokim pouzdanjem molimo da nam budeš Zagovornica kod svoga Božanskog sina i našeg Spasitelja, Isusa Krista, kako bi se smirili naši dani i ostvarile naše nade za svako dobro ljudi i narodâ. U nemiru koji pogađa našu domovinu, naš narod po čitavom svijetu, kao i druge zemlje i narode zbog opasnosti od zaraze, povjeravamo se i svim srcem predajemo tvome majčinskome Srcu; moli za nas i moli s nama da milosrdni Bog udijeli mir našim srcima, našim obiteljima, svim ljudima i narodima. Ponizna službenice Gospodnja i Kraljice mira, izmoli od Srca svoga božanskog Sina, i našeg Spasitelja, Isusa Krista, mir koji on daje: mir u istini i ljubavi, mir u slobodi i pravednosti, mir s Bogom, mir s čovjekom. Želimo biti dostojni toga mira, skrušeno se kajući za svoje osobne grijehe, za grijehe u obiteljima, za sve grijehe protiv Božjih zapovijedi u našem narodu. Milosrdna Majko, utočište grješnika izmoli nam darove Duha Svetoga da on svojom snagom promijeni ljudske misli i srca na dobro, za pravednost, za mir. Utjeho žalosnih i zdravlje bolesnih, u ime uznemirenih i uplašenih, u ime suza ranjenih i zalutalih, u ime patnje nevinih i virusom zaraženih, molimo te da svojim zagovorom od nebeskog Oca izmoliš svojoj ljudskoj djeci čvrstu vjeru i nepokolebljivu nadu. Neka se skrate ovi dani iskušenja i neka zasja mir Božji nama i čitavom svijetu. Predobra Majko, Kraljice svibnja, moli za nas. Amen.
Blagoslov
P. Bog Otac, u čijoj je ruci život svih ljudi, bio nam milostiv i otkrio nam svoju dobrotu i blizinu.
S. Amen.
P. Krist, jedinorođeni Božji sin, koji je svojom smrću usmrtio našu smrt i svojim nam uskrsnućem otvorio vrata vječnosti, rasvijetlio nas svjetlom pouzdane i postojane vjere.
S. Amen.
P. Bog Duh Sveti, koji sve oživljava i obnavlja vêzom ljubavi, utješio nas u našim nevoljama i okrijepio nas svojim mirom.
S. Amen.
P. Blagoslov Boga svemogućega neka siđe na nas i ostane vazda nad nama.
Ostanimo u miru!
Bogu hvala!
Svetom vodom blagoslovite osobe i prostor u kojem živite.
Šaljite nam fotogafije vaše obitelji okupljene oko „obiteljskog oltara“.
Priredio: Fra Branko Radoš, ofm