Za ovogodišnju proslavu sv. Franje zaštitnika naše Misije pripremali smo se devetnicom koju smo molili preko interneta, te trodnevnicom koja je upriličena od 30. rujna – 2. listopada 2021. u crkvi sv. Karla u Luzernu. Svaku je večer bila prigoda za ispovijed, molili smo krunicu s prigodnim zazivima i litanijama sv. Franje, slavili svetu misu i imali euharistijsko klanjanje.

Tema prve večeri je bila: „Početak Franjinog obraćenja“. Fra Branko je istaknuo dvije bitne osobine Franjinog karaktera: 1. njegova nesebičnost, nenavezanost na novac i materijane stvari sve do rasipništva. Dok je bio vođa tadašnje mladeži u Asizu imao je ovac, jer mu je otac bio najbogatiji čovjek grada, ali ga nije čuvao samo za sebe. Rasipno ga je trošio na zabave i druženja. Htio je da i drugi s njim uživaju. Očito u novcu nije vidio sreću, nije bio škrtac, novac mu je služio samo kao sredstvo. Njegovim obraćenjem se to nije promijenilo. Ta osobina otvorene ruke i širokogrudnosti krasila ga je i dalje. Samo su sada konačni korisnici njegove darežljivosti postali potpuno drugi ljudi. Sad su to bili oni mali, siromašni i potrebni. 2. Druga temeljna crta njegova karaktera jest njegova težnja za veličinom. Kao mladić neprestano je isticao da je predodređen za nešto više; za kneza, viteza, junaka, i da će ga jednom cijeli svijet slaviti. Obraćenjem Franjo nije promjenio svoj karakter. I tada je sve činio da pokaže veličinu, samo je shvatio Isusovu poruku da je ona u malenosti i jednostavnosti; na koljenima, a ne na zlatnim prijestoljima; u viteškom ponašanju prema onima koji mu nemaju čime uzvratiti, a ne u viteškom nadmetanju sa sobom jednakima. Fra Branko je pozvao prisutne da razmišljajući o ove dvije osobine sv. Franje sami odgovore na dva pitanja: 1. JA I NOVAC i 2. JA I VELIČINA.

Tema drugoga dana je bila „Nutarnji glas u Spoletu“. Da bi stekao titulu viteza Franjo odlazi u rat. No, ubrzo je završio u zarobljenišvu u kojem se teško razolio. Tek mu je dvadesetak godina – pucao je od snage i želje da bude velik, a sada bez štapa ne može napraviti ni koraka. Tjeskoba se uvukla u njegovo srce, depresija zarobila misli. No, nakon dvogodišnjeg oporavka čitajući priče o vitezovima nastavlja istim putem – učiniti sve da postane vitez. Ponovo se pridružio viteškoj bojnoj u gradu Spoletu. I opet nova nevolja. Jedne mu se naime noći u snu javlja glas koji ga je potpuno uznemirio i do kraja pod upitnik stavio sve o čemu je sanjao. Taj mu je glas rekao: „Franjo, tko ti može više dati sluga ili gospodar? Gospodar - odgovara Franjo. A glas će dalje: Zašto onda ostavljaš gospodara da bi služio slugi?!“ Prvi put Franjo sebi ozbiljno postavlja pitanje kamo to ja idem i komu to ja služim. I počinje shvaćati da je samo jedan Gospodar, a svi smo mi sluge. Fra Branko je prisutnima posvijestio da biti kršćanin ne znači biti savršen. Biti kršćanin znači opredijeliti i opredjeljivati se se uvijek za gospodara, a ne za slugu. Opredjeljivati se za Boga, a ne za ovaj svijet. I drugog dana trodnevnice bila je prigoda za sakrament pomirenja, molila se krunica i slavila sveta misa, a program je završio jednosatnim čašćenjem križa Kristova.

Trećeg smo dana razmišljali na temu: „Franjo među gubavcima“. Iako mu je ljudski gledano pogled na gubavca bio odvratan i prožimao ga strah da se sam ne zarazi, Franjo našavši se jednom pred gubavcem reagira sasvim spontano. Silazi s konja daje mu svoj ogrtač i grli ga. U isti se čas mijenja njegova unutrašnjost. “Ono što mi bijaše odvratno – zapisa sam - pretvori mi se u duhovnu i tjelesnu slast.” Od tada se redovito nalazio u društvu gubavaca i u sebi tako spoznao novi identitet; a to je da se mora zauzimati za one koji su gurnuti na rub društva. Fra Branko je naglasio da proživljavajući najnoviju pandemiju, pogotovo živeći po najnovijim mjerama koje nas ograničavaju, sprječavaju, onemogućuju, dijele, možemo samo nazrijeti kakva je bila podjela i koliko su patili ljudi u Franjino vrijeme. Patili su gubavci, ali i njihove obitelji koje su ih se još uvijek živih morali odreći i ne kontaktirati s njima. Franjo nije gubavce izliječio. Ni Isus nije sve gubave svoga vremena izliječio. Ono što je najvažnije jest da je Franju ova situacija potpuno promijenila. Što mi bijaše gorko, sad mi je slatko. Franjo iz ove situacije izlazi duhovno negubav – izlazi čist. Kako mi gledamo današnju situaciju i kakvi ćemo iz nje izići? Jesu li u mojim očima gubavi oni koji su zaraženi ovim virusom? Možda su u mojim očima “gubavi” oni koji su nam propisali ove po nama nerazumne mjere? Možda oni koji su se cijepili? Možda oni koji se nisu cijepili? Možda oni koji sve ovo omalovažavaju? Možda oni koji od ovoga nepotrebno siju strah? Ovu situaciju sami ne možemo promijeniti, ali je ključno pitanje kakvi ćemo iz nje izići. Gubavijeg ili čistijeg pogleda? Gubavije ili čistije duše. Grješniji i svetiji? Ova situacija je prigoda i za jedno i za drugo. Na nama je oko čega ćemo se potruditi! Nakon ispovijedi, krunice i svete mise vjernici su pred Presvetim na koljenima molili i zazivali Božji blagoslov.

Nakon trodnevne duhovne obnove u nedjelju, 3. listopada 2021. smo proslavili svetkovnu svetog Franje Asiškog i Dan misije. Zbog pandemije koronavirusa i ove je godine proslava bila isključivo molitveno-pokornička. Izostao je naime svečani ručak, te druženje i prigodni program u misijskim prostorijama. U župnoj crkvi sv. Karla slavili smo četiri svete mise. Na prvoj misi je sudjelovalo 120-tak vjernika s certifikatom, a na sljedeće tri po pedeset vjernika bez certifikata. Voditelj misije je propovijedo o dvije teme: 1. razbaštinjenost od oca i pitanje slobode, te 2. Franjin odnos prema Crkvi. Preko misijske facebook stranice organiziran je i izravan prijenos svete mise.