Od 29. svibnja do 1. lipnja 2019. – organizirano je misijsko hodočašće sv. Anti i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u Padovu. Hodočastilo je 48 vjernika. Uz molitvu i pjesmu u popodnevnim smo satima stigli u Padovu. Nakon smještaja u hotelu zaputili smo se u baziliku „Sveca“ kako u Padovi jednostavno zovu sv. Antu. U pokrajnjoj smo kapelici slavili svetu misu, te se u tišini pomolili na grobu sv. Ante. Posebno dojmljiv je bio susret sa zemnim ostacima sv. Ante na njegovom grobu, te u sobi relikvija gdje se čuva Svečev jezik koji je ostao neraspadnut kao znak posebnog Božjeg blagoslova jer je u svoje vrijeme sv. Ante slovio kao najveći propovjednik.

Drugi dan hodočašća zaputili smo se u svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Pred skromnom crkvom dočekao nas je kip sveca. Nakon fra Brankova tumačenja i zajedničke molitve imali smo vrijeme za osobni susret s ovim za nas Hrvate posebnim mjestom. U kapelici svečeva groba gdje se nalazi i relikvija – njegova podignuta desna ruka kojom je 33 godine pokornicima udjeljivao oproštenje, slavili smo svetu misu. U savezničkom bombardiranju Padove 1944. godine samostan je najvećim dijelom porušen, jedino je čudom netaknuta ostala Leopoldova ispovjedaonica, te dva Gospina kipa pred kojima je Leopold redovito molio. Nakon obilaska svetišta pošli smo u obilazak starog dijela grada. Vodička Catarina nam je u dvosatnoj šetnji pokazala sve najvažnije znamenitosti Padove: katedralu, kapelu Scrovegni, palaču Zuckermann, palaču Zabarella,  Caffe Pedrocchi, židovsku četvrt, gradsku vijećnicu, te poznato sveučilište koje je drugo po starini u Europi. Poznato je i po tome što je na njemu diplomirala prva žena. Poslije podne smo se zaputili u obilazak crkve sv. Justine, mučenice prvih stoljeća kršćanstva. U toj velikoj crkvi – devetoj na svijetu po površini – čuvaju se zemni ostaci sv. Luke pisca Evanđelja i Djela apostolskih. Obišli smo potom Prato della Valle, prelijepi perivoj s kanalima, fontanama, mostovima i brojnim kipovima znamenitih ljudi iz povijesti Padove. Dan smo završili zajedničkom molitvom pred bazilikom sv. Ante, večerom i druženjem.

Nakon doručka trećeg dana hodočašća uz molitvu krunice sv. Ante zaputili smo se u Veneciju. Fra Branko nam je protumačio povijest Venecije, kao i njene najvažnije znamenitosti. Dočekao nas je brod koji nas je preveo do središta – trga sv. Marka. Kako smo u veličanstvenoj bazilici sv. Marka imali dogovoren termin za svetu misu nismo morali stajati u dugom redu da bismo u nju ušli. Nakon svete mise obišli smo grob sv. Marka. Posebno su nas zadivili zlatni mozaici zbog kojih je ova crkva nazvana „Zlatna crkva“. Svaki pedalj i detalj središta Venecije govori o moći nekadašnje Mletačke republike. Uz brojne i raskošne crkve i palače upoznali smo se i s drugim venecijanskim znamenitostima: kanalima, mostovima, maskama, muranskim staklom, te posebno gondolama. Mnogi su se provozali ovim jedinstvenim prijevoznim sredstvom. Prepuni dojmova u 16 sati se ukrcavamo na brod, te uz hvatanje zanimljivih kadrova u fotografske aparate napuštamo Veneciju i busom krećemo prema našem sljedećem odredištu Camposampieru - mjestu u koje se sv. Ante povukao da bi zadnje dane svoga života provodio u molitvi i tišini. U Camposampieru obilazimo dva svetišta: svetište viđenja gdje je sv. Ante imao viđenje djeteta Isusa, te svetište oraha, gdje je, iako se povukao u tišinu, svaku večer s oraha propovijedao mnoštvu vjernika koji su se  okupljali. Obišli smo i stazu sv. Ante s prekrasnim brončanim skulpturama koje predstavljaju najpoznatije trenutke Isusovog života o kojima je sv. Ante posebno propovijedao. Kad je osjetio da mu se bliži trenutak preseljenja s ovoga svijeta sv. Ante je zamolio da ga voze u Padovu. Kameni mozaik pred crkvom prikazuje oproštaj s fratrima iz samostana.

Zadnjeg dana hodočašća napuštamo hotel krećemo prema Vincenzi i svetištu Monte Berico. Svetište je nastalo u 15 st. i posvećeno je Mariji Majci milosrđa. Gospa se ukazala i tražila da joj sagrade crkvu i da će nakon toga nestati kuge koja je harala. Kako ni biskup, ni vjernici nisu povjerovali, ukazanje se ponovilo dvije godine poslije. Ovog puta su povjerovali i za kratko vrijeme podigli skromnu kapelicu i doista je kuge nestalo. O tome u gradskoj knjižnici postoji sastavljen dokument potpisan od trojice javnih bilježnika. Obišli smo ovo lijepo svetište, slavili u njemu svetu misu i nakon ručka se zaputili prema Švicarskoj. Fra Branko je svima zahvalio na strpljivosti i korektnom vjerničkom ponašanju. Zahvalni Bogu na blagoslovljenim trenucima hodočašća uz molitvu i pjesmu u večernjim satima smo stigli svojim domovima.